Uzus i stavovi tumača i prevoditelji za hrvatski jezik i njihov odnos prema drugim, srodnim jezicima

Translated title of the contribution: Attitudes and practices of Croatian-language interpreters and translators and their interaction with other, closely-related languages

Research output: Contribution to journalArticleResearchpeer-review

Abstract

This paper focuses on the practices of Croatian-language interpreters and translators who work mostly outside Croatia. This paper firstly describes attributes pertaining to interpreting and translation in mainly Anglophone countries, as well as the norms that interpreters and translators typically follow for professional and ethical reasons. Of particular interest is the status of Croatian in the provision of interpreting/translation services in overseas countries and how Croatian-language interpreters and translators position themselves vis-a-vis the interpreting/translation sector, now that this language is widely-accepted as a distinct language. Thirty-one informants were questioned of whom 16 held interpreter or translator accreditation for Croatian only, while 15 held accreditation for Croatian in addition to Bosnian and/or Serbian. Research results show that there are differences between the two groups in regard to verbal accommodation and readiness to consider interpreting or translation assignments with outdated or unofficial language designations. Almost all informants followed common norms in relation to checking the languge of interlocutors' speech or that of a text as well as accepting assignments in a language for which they do not have accreditation. Interpreters and translators for the Croatian language represent an interesting sample group as they are well-versed in both specialist as well as lay attitudes towards the Croatian language. This research is timely with Croatia's recent accession to the European Union and the inclusion of Croatian as the EU's 24th official language.

Ovaj se rad bavi uzusom tumača i prevoditelja za hrvatski jezik izvan Republike Hrvatske. U radu se najprije opisuju okolnosti prevođenja u većinom anglofonim zemljama, kao i norme kojih se tumači i prevoditelji pridržavaju iz profesionalnih i etičkih razloga. Od posebnog je interesa položaj hrvatskog kao samostalnog jezika kada su posrijedi prevoditeljske usluge u stranim zemljama i način na koji se tumači i prevoditelji pozicioniraju prema sada opće prihvaćenoj posebnosti hrvatskog jezika i okolnostima prevoditeljskog tržišta. Ispitivanje je provedeno na trideset i jednom tumaču i prevoditelju, od kojih šesnaest ima akreditaciju samo za hrvatski jezik, dok petnaest uz hrvatski ima još i akreditaciju za bošnjački i/ili srpski jezik. Rezultati ispitivanja pokazuju kako između onih sa samo jednom akreditacijom i onih s dvije ili tri akreditacije postoje razlike u vezi s komunikativnom akomodacijom i spremnošću za prihvaćanje prevoditeljskih zadataka koji nose zastarjele i neslužbene nazive za jezik. No, kod gotovo svih ispitanika postoje slične norme vezane uz provjeru jezika govora ili teksta koji odstupa od dogovorenog jezika i neprihvaćanja ponude za jezik za koji ispitanik nema akreditaciju. Tumači i prevoditelji za hrvatski jezik predstavljaju zanimljivu skupinu za istraživanje srastanja stručnih i laičkih stavova prema hrvatskom jeziku, pogotovo sada kada je postao dvadeset i četvrtim službenim jezikom Europske unije.

Translated title of the contributionAttitudes and practices of Croatian-language interpreters and translators and their interaction with other, closely-related languages
Original languageCroatian
Pages (from-to)31-64
Number of pages34
JournalStrani Jezici
Volume42
Issue number1-2
Publication statusPublished - 2013

Keywords

  • Interpreting
  • Translation
  • Croatian

Cite this